Ivan Vidović: DESET GODINA KUD-a "VINAC", STANKOVCI (predgovor)

četvrtak , 27.03.2014.


Umjetnički pečat snijega i bure.


Bijela i hladna pustinja.


Pojilište za ptice, nasuto snijegom.


Zameo ih snijeg.


"Gdje ću se ja sad odmarati?"


I snijeg voli fotelju!

ULICAMA NEBA



ulicama neba
bez ameba

putuju vlakovi

i s njima znakovi

bez zastoja

bez nastoja

ljutnje

krutnje





vjetrovi hitaju

i na svim postajama slike pitaju

kako im zdravlje

kad svaki dan je slavlje

bez rada

i nerada

ovaj kamen


ovaj kamen
iščašen iz smisla
isključen iz reda i redoslijeda
zaboravljen
opkoračen
ispišan
u vremenima sitosti bahatosti i zalogajne dostatnosti

nitko ne pozna strpljivost kamene oštrice
nitko ne sluti dolazak tihog spasitelja
njegove ruke i osjećaja
njegova smisla za nove oltare čvršće i nerazaračke vjere

mnogi zato i prekorače raskoračeno ovim nesanjanim klancem
u palom zidu
mnogi
koji ne znaju sanjati
ne žele ispravljati
ne mogu uređivati

ali preziru svaki odlomak kamena
na gazištu svoje cipele i svojih glatkih tabana

ipak
iz mnoštva
uvijek
u pravo vrijeme
izroni kamenoklesar




moji dlanovi

moji su dlanovi potpisi mojih oćiju
i jutara mladih moje duše
atomi mojih dlanova
posijani poljima i nebima
kad zazvoni podne
i moji dlanovi odjekuju
u blagovanjima

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.